Danilo Kiš: Pesnik revolucije na
predsedničkom brodu. – [u:] Pesme, Elektra. Priredila Mirjana
Miočinović. – Sabrana dela Danila Kiša
[knj. 11]. Objavljeno o
60. godišnjici piščevog rođenja.
– Beograd:
Beogradski izdavačko-grafički zavod,
1995. – str. 81-96.
PESNIK REVOLUCIJE NA PREDSEDNIČKOM BRODU
1 Protokol
Trista bijelih košulja
(po tri komada za svaki dan)
Ne da ne biste
bili gol
neg tak vam
nalaže protokol.
O gaćama i da
ne govorimo.
(Od igle, za
kravatu, do gaća
Protokol plaća.
Vama je za to
odveć mala plaća.)
A što se tiče
kravate
(uzgred – kažu
– vi ne ljubite odveć Hrvate)
Kravata treba
da se sa kompletom slaže.
Tako Protokol
nalaže.
Imadete li
dovoljno kupaćih,
za plažu?
Desetak recimo.
(I da ne budu
kak bi se
reklo miní.)
Kod vas je,
tak mi se bar
čini,
običaj takov da
se
ljudi kupaju u
gaćama –
onima istim
koje
na njima
povazdan stoje.
I (o gaćama još
samo ovo):
mijenjati ih
sve češće
naročito ak
uzimate učešće
na kakvom
prijemu
(vi to ne
kažete valjda na – premu,
tamo kod vas u
Šumadiji, u Sremu?).
I nemojte Mu
odveć stezati ruku.
I izbjegavajte
krupne riječi.
One po Vuku.
Evo još
nekoliko savjeta
(to držite
poput zavjeta):
ne smije se
pljuvat
ne samo po
palubi
(to je i vama
samome jasno)
neg niti u more
niti u vode
oceana
čak i kad je
vrijeme krasno,
jer treba
ovdje, izvan uljudnosti,
računat na
snagu vjetra
(od nekoliko
stotina metara
u sekundi).
Imat ćete
lakaja i tajnika,
i poseban
(odjelni) toalet i tuš.
Tuširanje bar
triput dnevno.
Što se tiče
konverzacije,
treba da je
(uglavnom) laka.
Što više
anegdota iz nobe
(može poneka i
sa
seoske mobe)
kao i sa Drvara
i Visa.
Ne zalaziti u
mutne vode
nacionalizma.
(Čuvati jedinstvo
i brastvo
to je naše
najveće bogastvo.)
Ne pominjati
nikako
Đilasa,
Dedijera, Hebranga.
Držati se,
naprosto, svoga ranga.
O Staljinu –
oprezno.
Trockog
pominjat uz smiješak
prezrenja.
O živima se ne
izlijetati.
(Sve se u
politici iz dana u dan mijenja.)
Što se tiče
javnoga mnijenja
to je vaša
domena.
Novine, radio i
cijela štampa.
Tekstove ćete
davati meni.
Ne rad
kontrole, neg rad pravopisa.
Bar što se tiče
verzije
ijekavske, latiničke.
Sve čuvati
kao najvišu
(državnu) tajnu,
kao zjenicu
oka.
Daklem:
nikakova privatna trača
od našeg
cijenjenog,
uglednog
itd.
izvještača.
Nikakove
privatne bilješke
nikakova lična
viđenja
nikakova
indiskrecija.
Sve što je
odveć lično
ovdje je
neprilično.
Sve što je iz posebnog
ugla
uglavnom
izbjegavati.
Opisati s mnogo
epiteta
jedino stav
držanje
glas
i oči
dok se
palubom šeta.
Može i
ruke.
Talase oceana
kroz koje lađa
nam plovi.
Tropske noći.
Galebovi.
Zvijezde na
nebu noćnom.
Brodske mašine
u zamahu moćnom.
A On na palubi,
na pramcu.
Trobojku – s
petokrakom –
kako se vije.
I val koji po
boku lađe bije.
Što se tiče
pića,
može da se
umjereno pije.
No uvijek
sjesti nakon Njega.
I ustati nakon
Njega.
Jesti učtivno,
po protokolu,
Uz poneku anegdotu
II basnu, o
psu, vuku ili sokolu.
Zbog tropske
vrućine trebat će vam
unosit mnogo
tekućine.
A zbog glasa
što više
sokova: naranče, ananasa.
I dosta limuna.
Pjesnička duša
nije imuna
pred strojem
flaša.
Ta svi smo
ljudi,
pa i pjesnici!
Ne pišete
pjesmice?
Piće ne
trošite? –
Morat ćete
malko uiskija
sa ledom.
To neće,
vjerujte,
na nos da
vam iskija.
O tome (treba
li reći?)
u izvještajima
niti riječi.
(O piću i
drugim nakanama)
S osobljem i
mornarima
samo zvanično
i ništa lično.
Nikakova
pitanja:
Odakle si,
baćo?
(I tome
slično.)
Koliko do kraja
roka?
Il ponudit
mornaru pića il soka.
Što se tiče
lijepe književnosti,
tu ne treba s
primjerima
ići daleko.
Prosto: pričat
svježe i lako.
Klasike
marksizma
citirat bez
paroksizma.
I, naravno,
pisce iz nobe.
Ćopića sad već
može.
Al bez
pretjerane hvale.
Majku-Knešpoljku
svakako znadete
naizust.
Lijepo.
Recitirajte.
Gorkoga čim
više citirajte.
Što se tiče
Vaše osobne lektire,
nek vas nije
briga,
na lađi postoji
knjižnica
sa mnogo knjiga
iz svih
mogućnih oblasti:
lijepa
književnost, slikarstvo,
geografija,
istorije revolucijâ,
pjesnarice,
marksističke stvari,
nastanak
narodne vlasti,
kuvari.
Tu su, naravno,
i vaše knjige
podvučene
raznim bojama
crvenom,
plavom, zelenom
(već prema
utvrđenom kodu)
tako da kad ih
uzme u ruke
može steći o
njima objektivnu sliku
bez po muke,
onako u
mimohodu.
Mišljenja sam
da Mu vaše knjige
nisu zadavale
odveć velike brige
primite moja
čestitanja.
Imate li još
kakovih pitanja?
Ah da. Što
se tiče krabova,
rakova,
oštriga
(On voli to
da troši)
morate bit na
oprezi,
to je čitava
nauka.
Stvar morate
kod kuće vježbati
pod stručnim
nadzorom jednog od
naših momaka.
Te su stvari
uvijek svježe
ne morate se
dakle bojati
trovanja il
kvarenja stomaka.
S društvenim
igrama kako stojite?
Šah, poker,
biljar, dame, kanasta?
Nažalost
mali se fudbal
ne igra na
lađi
(mada je
upražnjavao i taj sport
s uspjehom
kada je
bio mlađi
i kad mu je
dopuštalo dragocjeno vrijeme).
U redu za šah,
zapisano je već.
Imadete li
kakove kategorije?
Nemate?
Al niste ni
neki pacer?
I, ponavljam,
bez velikih kombinacija.
Otvaranja
klasična.
G-4, F-4 i tome
slično.
Ne navaljujte
odveć na kraljicu,
ne stavljajte
kralja
u bezizlaznu
situaciju
ni odveć
zamarati lovca
ni stavljati
kule
na neprilično
mjesto;
držati se što
više piona
– ali ne igrati
ni poput osnovca.
Pauze izmeđ
poteza
ne treba da
odveć traju.
Njegovo je
vrijeme dragocjeno!
Konverzacija
pri šahu
treba da bude
prije svega
iz oblasti
sporta i šaha.
Možete pomenuti
pri tom
Nasera, Negusa,
Šaha
iranskog i t.
sl.
Pazite prilikom
kartanja –
s kartama nema
šale!
Gubitak plaćate
iz svoga džepa!
(Osim pri
velikom gubitku, koji prelazi mjeru.)
Tu se dakako
vodi
žestoka bitka
nerava.
Odnos je
neravan:
s jedne strane
On,
čije se misli
bave krupnim stvarima
(samo mu ruke
učestvuju u igri)
njegove su
misli
u Indiji u
Iranu u Rusiji,
u Africi, u
snježnim Tatrama.
A vi ste
cijelim bićem i mislima
kao u busiji
u – kartama.
Dame se ljube u
ruke
ako su dame
gospoda se zovu
mister i ser
tu nema
nikakove misterije.
Komrad i
tovariš
samo drugovi iz
Istočnoga bloka.
Na stranicama
ovog bloka
sve vam je
ispisano
to izučite
dobro,
tu ne smije
nikako da se omane.
Dobro...
Plesati morate
znati...
Dobit ćete
učitelja plesa.
Ingliš, valcer,
tango.
To vam uvijek
zatrebat može
u velikom
svijetu.
Ruke držati
u blagom stisku
oko struka
u plesu je važan
rad nogu
al igra
i-te-ka-ko
ulogu i ruka.
Zube morate
popraviti,
imamo vremena
dosta,
i najboljeg
dentistu (zubara).
Ako vam i
poslije toga
zaudara iz usta
upotrijebite
vodicu
to treba samo
da se uštrca,
pri ustajanju,
našte srca.
To važi isto i
za noge.
Mijenjati sokne
dva-tri puta
na dan
i prskati
sprejom.
Otkloniti
perut.
(Malo da se
skrati kosa.)
Morat ćete se
odvići također
čačkanja uha
i čačkanja
nosa.
Od svoga ćete
ordonansa
dobit dva-tri
dezodoransa
za upotrijebit
pod pazuho.
U jednu riječ:
voditi
čim više brige
o higijeni.
Dođite sutra
u isto doba.
A sad vam evo
spiska
tu je i
trebovanje
idite kod našeg
krojača
da vam uzme
mjeru.
Držim vam
pesnicu,
vama i vašem
peru!
*
Nema na sve to razloga
trošiti rije...
Prosto,
čovječe, nije
red u otmjenom
društvu
da se po nosu
rije
ili
kako se to kaže
tamo kod vas
u okolini Čačka
ne smije
nos da se
čačka.
I još ponešto
iz bontona:
ne smije se...
(a, to san već
reko,
ne mari):
pljuvati štono
kažu po podu,
niti s palube u
more,
niti po brodu.
Ili,
primjerice,
češljati si
kosu
za stolom.
Zamislite si
samo:
Vlas – u sosu!
Da, za danas,
još samo ovo:
hoće kadikad od
vrućine
i znoja
da se zalijepe
gaće
između guzova
a to
čovjeku zna da
zasmeta.
Hoću rijet:
ne smijete
taj problem
rješavat niukom
slučaju rukom!
I, naravski, ne
smijete
da se odveć
glasno smijete.
To jest
da se
razumijemo
smijete
da se slatko
nasmijete
ako je u
pitanju nekakova šala
cijenjenog...
i tako dale,
al to ne znači
da treba da vam
poteku bale
il štono se u
narodu kaže
da van se
razvalu žvale.
Treba On da
zametne temu,
ondak ćete
na temelju toga
vidjet da l je
stvar stroga
il je sve to
šala
našeg
cijenjenog...
i tako dale.
Visoki si gosti
volu da se
šale.
Pogotovu oni
iz Istočnega
bloka.
A proposto:
sve je to
zapravo prosto,
al valja neke
stvari znati:
Istočni drugovi
ljubu se u
usta,
to ko da je
upisato
i njin Ustav.
Nesvrstani se
grlu
i jedno drugom
u susret hrlu.
Zapadni su van
vrlo uštirkani
ka da su
progutali kolanc.
(Što reče, u
šali, drug Dolanc.)
Oni se ne
primiču odveć blizu puku,
pa ni
rukovodstvu,
no samo pružaju
ruku
(svi su oni
isti)
pak je odmah
povuku
ka da ćeš im je
izisti.
No sve se ovo
na vas ne odnosi,
to su njihovi,
interni, odnosi,
no u
diplomatiji
pogotovu kad je
ona još mlada
tako rekuć od
juče
mora čovjek
vazdan učit
(znate kako je
ono reko Lenjin)
... eto vidite.
Mora se čovjek
malko pomučit
da bi bio
dostojan
predstavnik
svoje zemlje
i nacije.
Postoje tun
razne mogućne
mahinacije.
Eto, neki van
na primjer Rus
krkne jezičinu
u usta
(kako to narod
vulgarno kaže).
Šta van je,
daklem, činit? –
I vi ga njemu
na isti način!
Stisne li van
ruku da se kosti lome?
Na isti način –
dabome!
Štono kažu: oko
za oko
zub za zub!
duboko za
duboko,
čvrst
stisak
za stisak
grub!
Ili,
primjerice,
neki vas
Englez (uzmimo) pita:
hau du ju
du?
šta mu vi
na to kažete?
E pa,
vidite, nije!
U tome grmu
leži zec!
vi mu kažete to
isto:
hau du ju
du?
A ne ko neki
naši ljudi kad se sretnu
pa stanu da se
psuju
"di si,
jebem li ti mater?"
Što se paka
vjetrova tiče
(tu ne mislim
na pasate),
treba naprosto
suspregnuti crijeva.
(To je ka što
dođe čovjeku spontano
da zijeva,
kraj logorske
vatre
kad mu se
zadrijema)
daklem:
ni naglas niti
profunjariti
neki prdež,
što je, gledano
iz aspekta okusa
u fokusu
pažnje;
još gore: sve
to ostaje u zraku?
Najbolje je,
ako drugog rješenja nema,
izići diskretno
i zadržati se
tamo što dulje,
a ne ko što
rade neke hulje:
prnu vani
pa odmah uniđu
(umjesto da
puste ovdje goluba
pa da ondak
iziđu na palubu).
Nježnije
nježnije nježnije.
(Ne, nije to
Lenjin
to je
parafraza.)
Ova vas staza
vodi pravo na
put
a tamo vas čeka
limuzina.
(Za sebe, idući
pošljunčanom stazom prema kući, melanholično):
Opalo je lišće
Uskoro će zima.
A On voli tople
predjele.
[1986]